Carstvo (regnum): Plantae (biljke)

Podcarstvo (subregnum): Cormodionta ( Cormophyta)

Odjeljak (phylum): Spermatophyta – sjemenjače

Pododjeljak (subphylum): Coniferophytina (Pinophyta) (igličaste i rašljaste golosjemenjače)

Razred (classis): Pinatae

Podrazred (subclassis): Pinidae (Coniferae)

Nadred (superordo):

Red (ordo): Pinales

Porodica (familia)) : Taxaceae

Potporodica (subfamilia):

Rod (genus): Taxus

Vrsta (species): Taxus baccata L.

Podvrsta (subspecies):

Odlika ili varijetet (varietas):

Način razmnožavanja: Razmnožava se vegetativno i sjemenkama.

Opis biljke: Obična tisa (Taxus baccata L.) je zimzeleni grm ili nisko stablo iz istoimene porodice tisa (Taxaceae). Naraste do 20 metara visine, tvoreći široku zaobljenu, grmoliku krošnju. Korijenov sustav je dubok, jako razgranat, sa glavnom žilom. Deblo je nepravilno, široko, promjera do 1 m, kora je tanka, crvenkastosmeđa, pogotovo u mladosti kada je i glatka, dok u starosti postane više sivosmeđa, raspucala i ljušti se u tankim listićima. Grane su zelenkaste do zelenkastosmeđe, vodoravne ili blago povinute, prizemne grane su obično usmjerene prema gore. Pupovi su mali, ušiljene, tamnosmeđe boje, vršni pupovi nisu veći od postranih. Iglice su plosnate i mekane, duge 2-3 cm, široke oko 2-3 mm, imaju kratku peteljku, na vrhu su kratko ušiljene, na licu su tamnozelene i sjajne, naličje im je svjetlije, imaju dvije blijedozelene pruge. Raspoređene su češljasto na dva dijela, usmjerene su prema vrhu grane a ostaju na granama 4-8 godina. Biljka je dvodomna, muški i ženski cvjetovi rastu na zasebnim biljkama. Muški cvjetovi su pojedinačni, kuglasti, nalaze se na kratkim peteljkama u pazušcima listova, gusto su zbijeni s donje strane jednogodišnjih grana već ujesen, imaju 5-14 prašnika koji su na vrhu štitasto prošireni, pelud im je svjetložut a praše u ožujku i travnju. Ženski cvjetovi rastu pojedinačno, zeleni su i sitni, imaju jedan sjemeni zametak, gusto su prekriveni ljuskastim listovima od kojih najgornja 3 para prekrivaju cvijet, javljaju se početkom proljeća. Sjemenke su sjajne, tamnosmeđe, velike 5-6 mm, obavijene sočnim, mesnatim ovojem (arilus) koji je u početku zelen, kasnije postane jarkocrven. Dozrijevaju u kasnu jesen iste godine.

Rasprostranjenost:  Prirodno je rasprostranjena na području nižeg dijela Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama u područjima listopadnih ili zimzelenih šuma brdskog i planinskog pojasa do 1700 m nadmorske visine. Staništa su joj glinenasta tla, sjenovita područja s visokom vlažnoću zraka i blažih zima. No kako podnosi gradska onečišćen zrak često se uzgaja u gradovima. Sporog je rasta ali može živjeti preko 2000 godina.

Kemijska svojstva: Svi dijelovi biljke otrovni su, jestiva je jedino sočna crvena opna (bez sjemenke!) koja sadrži oko 16% šećera, 0,5% pektina, 1,7% proteina, mineralne tvar i organske kiseline. Iglice i sjemenke vrlo su otrovne, sadrže alkaloid taksin koji izazivaju jako povraćanje, proljev, oštećenje bubrega i djeluju paralitički na srednji živčani sustav. U prošlosti su se koristili za trovanje vrška koplja i strijela, a uvarci grančica koristili su za uzrokovanje pobačaja.

Drvo je elastično, tvrdo i trajno. Ne napadaju ga kukci, otporno je te se oduvijek upotrebljavalo za gradnju.

Ljekovitost: –

Zaštita:  Zbog velike potražnje drva za gradnju s vremenom je tisa u prirodnim staništima postala rijetka vrsta te je danas u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta.