Carstvo (regnum): Plantae (biljke)
Podcarstvo (subregnum): Cormodionta ( Cormophyta)
Odjeljak (phylum): Spermatophyta (sjemenjače)
Pododjeljak (subphylum): Gymnospermae
Razred (classis): Ginkgoopsidae
Podrazred (subclassis): Coniferae
Nadred (superordo):
Red (ordo): Ginkgoales
Porodica (familia)) : Ginkgoaceae
Potporodica (subfamilia):
Rod (genus): Ginkgo
Vrsta (species): Ginkgo biloba L. – ginko
Podvrsta (subspecies):
Odlika ili varijetet (varietas):
Način razmnožavanja: Razmnožava se vegetativno i sjemenkama.
Opis biljke:
Ginko (Ginkgo biloba L.) je listopadno drvo i jedinstvena vrsta u porodici Ginkgoaceae jer je bez živućih rođaka. Stabla dostižu visinu oko 35 metara, a promjer debla preko 2 metra. Grane često rastu uspravno, krošnja je većinom čunjasto oblikovana, muška stabla su više vitka, ženska imaju širu krošnju. Kora je siva do tamnosmeđa, izgleda mekano, ispucana je i u slojevima je duboko izbrazdana. Pupovi su široko piramidalni, zaobljenog vrha, postrani pupovi odstoje od grane i neznatno su manji od vršnih. Listovi su zeleni, ujesen poprime žutu boju prije nego otpadnu, lepezastog su oblika, račvaste nervature, podijeljeni na simetrične polovice, na obje strane su goli, cjelovitog ruba, široki 5-8 cm, nalaze se na peteljki dugoj do 7 cm i smješteni su spiralno na granama. Dvodomna je biljka te razlikujemo muške i ženske primjerke. Muški cvjetovi nalaze se u visećim cvatovima dugim 2-3 cm, ženski cvjetovi su na dršci, nastaju u pazušcu ljuskastih zalistaka. Plodovi su okrugli, veličine ploda šljive i unutar mesnatog, srebrnastog ovoja sadrže sjemenku. Na jesen se blizu ženskih stabala može osjetiti neugodan miris upravo zbog tih plodova kada dozrijevaju. Pojedini primjerci mogu živjeti i preko 1000 godina. Najstariji živući ginko nalazi se u korejskom hramu Yong Moum Sanu. Stablo je staro 1500 godina, visok je 60 metara i promjera debla je 5 metara. Voli sunčan položaj, podnosi niske temperature do -25°C te je otporan na bolesti i insekte, sušu i mraz, ne smetaju mu gradska onečišćenja i smog. Štoviše, ginko je preživio atomsku bombu bačenu u Hirošimi bez posljedica od zračenja te je i dan danas živo i zdravo.
Rasprostranjenost:
Rastao je u Kini još prije više od 270 milijuna godina. Otkriven je u Japanu gdje se sadio kao sveto drvo oko budističkih hramova, a početkom 18. stoljeća donešen u Europu i danas stabla možemo naći u mnogim gradskim parkovima, perivojima, alejama i duž cesta.
Kemijska svojstva:
Najvažnije grupe spojeva; terpenoidi, u koje se ubrajaju ginkolidi i bilobalidi te flavonoidni spojevi. Danas se smatra potrebnim da preparat ginka bude pročišćen i standardiziran upravo na flavonoide. Znanstvene studije potvrđuju djelotvornost za specifični ekstrakt standardiziran na 24% ginkoflavonoglikozida i 6% terpenskih laktona.
Ljekovitost:
U fitoterapiji se najčešće koristi list koji se već više od 4000 godina upotrebljava za liječenje zaboravljivosti kod starih osoba. Poboljšava cirkulaciju te se tako koristi za bolju prokvrljenost mozga, kod slabe cirkulacije u udovima, kod hemoroida i varikoznih vena. Siguran je za upotrebu jedino ga se ne bi smjelo koristiti par dana prije operativnih zahvata.
Manje je poznato da se i jezgra koštice može konzumirati te je ona tradicionalni specijalitet u zemljama dalekog Istoka. Kada se plodovi beru odmah se i očiste od vanjske ovojnice neugodna mirisa (nju se definitivno ne želi nositi kući), te se u pećnici zagriju na 20 minuta. Mogu se i kuhati ili zapržiti. Tada se čekićem razbiju da oslobode jestivu košticu koja je vrlo ukusna, orašastog okusa. U tradicionalnoj kineskoj medicini pripravci od listova i plodova koriste se za poboljšanje cirkulacije, koriste se u borbi protiv virusa i bakterija te u liječenju 12 bolesti krvnih žila i dišnih organa.
U modernoj medicini, kineski liječnici koriste flastere od listova ginka. Oni služe za liječenje rana, astme i angine pektoris. Čaj se pripisuje kod problema sa kašljem, bronhitisa, astme te kod neuroze i nesanice. Istraživanjima je dokazano da su najvažniji ljekoviti sastojci ginka flavonoidi i terpenoidi ginkolid i bilobaid. Uz to, dokazano je da ekstrakt listova poboljšava moždanu i perifernu cirkulaciju krvi, spriječava zgrušavanje krvi, regenerira i jača stijenke krvnih žila, poboljšava dotok krvi u mozak te opskrbu mozga kisikom, a utječu i na regeraciju živčanih stanica. Utvrđeno je da ginko može ublažiti simptome Alzheimerove bolesti i demencije, ali ne može spriječiti gubitak pamćenja koji se javlja kod ovih bolesti. Osim primjene u medicini, u Japanu se sjemenke koriste kao začin i hrana. Prže se i konzumiraju uz dodatak soli. U Kini se pržene sjemenke poslužuju u tradicionalnoj juhi od ptičjih gnijezda.
